Dolazak Princea u Zagreb ispunjenje je sna za desetke tisuća njegovih poklonika, posebice onih koji su odrastali u doba njegove najveće popularnosti, zlatnih 80-ih, kada se u Kulušiću održavala i u svjetskim razmjerima jedinstvena večer “Lovesexy”, kojom je dominirala njegova glazba. S obzirom na broj poklonika u ovom dijelu svijeta, Prince bi se mogao ulogoriti u Areni, kao što je u ljeto 2007. održao 21 koncert u londonskoj O2 Areni. Bio je to jedan u nizu poteza kojima je šokirao glazbenu industriju i publiku.
Čak 140.000 ulaznica razgrabilo se za 20 minuta iako većih hitova nije imao od ranih 90-ih, a tada aktualni album “Planet Earth” (2007.) Prince je u Britaniji podijelio besplatno uz Daily Telegraph. Neto zarada od 300.000 funti na tome za Princea je bila nekoliko puta veća negoli njegova zarada od autorskih tantijema za 80.000 primjeraka prethodnog albuma “3121”, koji je u Americi stigao do vrha liste najprodavanijih.
Virtuoz, stilist i šoumen
Ipak, najviše je šokirao odlukom da svoje scensko ime, zbog pravne bitke s kompanijom Warner, promijeni u “Love Symbol” pa u “Artist Formerly Known As Prince”, što je ipak naškodilo njegovoj popularnosti, uspjehu singlova na top-listama i prodaji albuma. No, u 80-ima je bio gotovo nedodirljiv. Fascinantan multiinstrumentalist, pjevač, gitarist, plesač, producent, šoumen, lider benda, koncert-majstor, radoholičar i hitmejker, od konca 70-ih pa do početka 90-ih izbacivao je hit-singlove i velike albume: “1999”, (soundtrack) “Purple Rain”, “Parade”, “Sign O’ The Times”, “The Black Album”, “Lovesexy” i “The Love Symbol Album”...
Bio je i genijalan stilist koji je na tragu Chucka Berryja, Little Richarda, Jamesa Browna, Slya Stonea, Jimija Hendrixa, Ala Greena, Marvina Gayea i Beatlesa s lakoćom spajao pop, R&B, soul, rock, funk, psihodeličnu i plesnu glazbu u unikatnu smjesu. Zapravo, kralj popa 80-ih nije bio Michael Jackson, nego Prince, koji se nije dao pokoriti diskografskoj industriji.
Vrlo produktivan i samo svoj
Lomio je barijere, preskakao žanrove i gurao pop-glazbu naprijed, ostajući vjeran korijenima i herojima afroameričke glazbe. U arhivi Princea Rogersa Nelsona još su stotine neobjavljenih pjesama, možda je snimao i previše, ili bio nekonzistentan, ali uvijek je bio nevjerojatan eklektik, povremeno i vizionar koji je strast prema glazbi hranio strašću prema prelijepim ženama.
(Jutarnji.hr)
